Etrurska umetnost - Vagn Poulsen

Etruščani (lat. Tusci, etrurski Rasena) bili su stari narod Apeninskog poluotoka sa središtem u današnjoj Toskani, gdje je 12 gradova tvorilo konfederaciju. Njihov jezik i etnička pripadnost još nisu u potpunosti razjašnjeni; neki smatraju da su autohtoni, dok drugi tvrde da su u Italiju došli u početku I. tisućljeća pr. Kr. morem iz Lidije ili kopnom iz južne Europe. Njihova je vlast obuhvaćala Toskanu, Rim i obalu Korzike nakon bitke kod Alalije (oko 540. pr. Kr.).

Istaknuti gradovi uključuju Felsinu (Bologna), Faesulae (Fiesole), Arretium (Arezzo), Volaterru (Volterra), Perusiu (Perugia), Clusium (Chiusi), Populoniju, Tarquinii, Volsinii (Bolsena), Caere (Cerveteri) i Veii, povezane važnim cestama. Utjecaj Etruščana na jugu slabi nakon bitke kod Kume (474. pr. Kr.), a u IV. st. pr. Kr. dolaze pod vlast Rimljana, iako zadržavaju kulturnu posebnost.

Etruščani su prvi narod Italije koji je dosegao visok stupanj kulture i civilizacije, snažno utječući na rimski razvoj, primjerice u arhitekturi i portretu. Zanimanje za etrursku umjetnost javlja se u renesansi, a etruskologiju su razvili Thomas Dempster, Wilhelm Deecke, Giuseppe Micali i Francesco Inghirami. Važna otkrića fresaka i keramike u XIX. st. otkrivaju povezanost s Grčkom, a u XX. st. proučavanje Etruščana dobiva novu dinamiku i više specijaliziranih grana.