Izgubljeni zavičaj - Slobodan Novak

„Izgubljeni zavičaj” (1955.) kraći je roman odnosno dulja pripovijetka koja je Slobodana Novaka potvrdila kao jednog od najvažnijih predstavnika hrvatskog egzistencijalizma. Djelo uvodi teme i motive koje će autor razvijati i u svojim kasnijim proznim ostvarenjima.

Pripovjedač se kao odrastao čovjek vraća na otok na kojem je proveo djetinjstvo. Kroz četiri priče povezane s godišnjim dobima i otočkim poslovima – šišanjem ovaca, ribolovom, berbom grožđa i pečenjem rakije – promišlja o prolaznosti vremena, sjećanju i zaboravu.

U središtu romana nalazi se suočavanje s vlastitom prošlošću. Prisjećanje djetinjstva postupno ruši idealiziranu sliku zavičaja i otkriva društvene, rodne i ideološke podjele koje su bile skrivene iza prividne bezbrižnosti.