Mlada žena - F.M. Dostojevski

Djelo koje je kritika opisala kao “mali roman o usamljenim dušama, izgubljenima u ezoteriji i čežnji za životom” pripada posebnom, gotovo poetskom sloju Dostojevskijeva stvaralaštva. U izvorniku poznato kao Hozjajka, u hrvatskim prijevodima pojavljuje se i kao Gazdarica te Domaćica, dok ga je Tin Ujević prenio pod naslovom Mlada žena.

Riječ je o pripovijesti koju je sam Dostojevski označio kao poetsku, a koja se svojim ugođajem i strukturom razlikuje od njegovih realističnijih romana. U središtu je ljubavni trokut u kojem se psihološke napetosti i neobjašnjiva ponašanja likova često doimaju kao da ih pokreću skrivene, gotovo nadnaravne sile.

Zbog takvog ugođaja djelo je ponekad tumačeno kao spoj psihološke drame i mistične napetosti, iako autor ostavlja dovoljno nedorečenosti da čitatelj sam rekonstruira značenja. Upravo ta otvorenost i simboličnost čine ga jedinstvenim u Dostojevskijevu opusu.

Tin Ujević svojim je prepjevom dao tekstu novu poetsku snagu, prenoseći ga u hrvatski jezik s izraženim osjećajem za ritam i sažetost. Smatrao je Mlađu ženu jednim od svojih najuspjelijih prijevodnih ostvarenja, čime je dodatno naglasio njegovu književnu vrijednost.