Najljepša žena u gradu - Charles Bukowski

Charles Bukowski u jednom od svojih autobiografskih zapisa opisuje desetljeće života bez stalnog posla, tijekom kojeg je preživljavao zahvaljujući tuđoj pomoći. Novac, hrana i stanovi dolazili su mu bez zahtjeva i očekivanja, a on ih je prihvaćao bez osjećaja pobjede ili poraza. Naglašava da nikada nije tražio ništa i da se nikada nije borio ni za najmanju sitnicu.

U tim pričama ponovno se pojavljuje njegov tipični svijet likova: pjesnici, pijanci, kockari, prostitutke i marginalci. Ovaj put okruženje je još mračnije i grublje nego inače, a ton priča agresivniji i brutalniji. Ipak, kroz humor i ironiju, tekstovi povremeno prelaze u emocionalne kontraste koji mogu izazvati i smijeh i tugu.

Bukowski se još jednom potvrđuje kao izniman majstor kratke forme, sposoban u malo riječi prenijeti snažan dojam. Njegov stil odlikuje “laka težina” pripovijedanja, gdje se jednostavnost pretvara u snažan književni učinak. U završnoj misli ostaje vjeran svom stavu o slobodi, smrti i otporu prema društvenim iluzijama.