Očevi i djeca - Ivan Sergejevič Turgenjev

Roman „Očevi i djeca” Ivana Sergejeviča Turgenjeva, objavljen 1862. godine, jedno je od najznačajnijih djela ruskog realizma. U središtu romana nalazi se sukob generacija i suprotstavljenih svjetonazora u ruskom društvu sredinom 19. stoljeća, osobito između tradicionalnih vrijednosti starijih naraštaja i novih, radikalnih ideja mladih.

Glavni lik Jevgenij Bazarov student je medicine i uvjereni nihilist koji odbacuje autoritete, tradiciju i ustaljene društvene vrijednosti, priznajući prvenstveno ono što se može znanstveno dokazati. Njegove ideje dolaze u sukob s liberalnim plemićima Nikolajem i Pavelom Petrovičem Kirsanovom, koji zastupaju drukčije poglede na život, obitelj i društvo. Nikolajev sin Arkadij u početku prihvaća Bazarovova uvjerenja, ali postupno pronalazi vlastiti put i okreće se mirnijem obiteljskom životu.

Kroz sukobe, razgovore i osobne preobrazbe likova Turgenjev istražuje granice nihilizma, odnos prema tradiciji i teškoće društvenih promjena. Roman nadilazi sukob dviju generacija te postavlja pitanja o ljubavi, ljudskoj prirodi, osobnim uvjerenjima i prolaznosti života, ostajući relevantan i za čitatelje suvremenog doba.