Parmenid - Platon

Na nekim dijelovima podcrtavano običnom olovkom.

Parmenid je jedno od najvažnijih filozofskih djela Platona, u kojem se razmatra odnos između Parmenidove ontologije i Platonove teorije ideja. Parmenid, utemeljitelj elejske škole, svojim učenjem o Biću kao vječnom i nepromjenjivom snažno je utjecao na razvoj Platonove filozofije.

U dijalogu je prikazan susret mladog Sokrata i starog Parmenida. Parmenid iznosi niz kritika Platonove teorije ideja, među kojima se ističe poznati argument o „trećem čovjeku“, kojim dovodi u pitanje dosljednost te teorije. Drugi dio djela sastoji se od složenih dijalektičkih rasprava o pojmu Jednog, kroz koje Platon istražuje granice mišljenja, jezika i logičkog zaključivanja.

Platon je Parmenida smatrao jednim od svojih najvećih filozofskih uzora te je njegovo učenje o Biću smatrao temeljem svake spoznaje. Ipak, u dijalogu Sofist djelomično napušta neka Parmenidova stajališta kako bi objasnio mogućnost promjene, mnoštva i postojanja nebića. Parmenid se ubraja među najzahtjevnija i najutjecajnija djela antičke filozofije.