Pet stoljeća hrvatske književnosti: Josip Kozarac

Knjiga br. 53

Ovitak je malo oštećen.

Josip Kozarac (1858. – 1906.) bio je hrvatski književnik i šumar, jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatskog realizma. Nakon završetka studija šumarstva u Beču radio je na različitim dužnostima u Slavoniji, uređivao je Šumarski list, a književnim radom obilježio je hrvatsku književnost 19. stoljeća. Iako je pisao poeziju i dramska djela, najveće priznanje stekao je svojim romanima i novelama.

U svojim djelima često je obrađivao društvene, gospodarske i moralne teme slavonskog sela. Romani Mrtvi kapitali i Među svijetlom i tminom bave se ekonomskim prilikama, društvenim nepravdama i političkim odnosima svojega vremena, dok su njegove novele poznate po psihološki uvjerljivim likovima i dojmljivim opisima prirode. Posebno se ističu djela Tena, Slavonska šuma, Donna Ines, Tri ljubavi, Mira Kodolićeva i Oprava, koja se ubrajaju među najvrjednija ostvarenja hrvatske realističke proze.

Kozarčevo stvaralaštvo odlikuju snažni opisi slavonskog krajolika, društvena kritika i duboka analiza ljudskih karaktera. Njegove pripovijetke i romani ostavili su trajan trag u hrvatskoj književnosti, a brojni ženski likovi koje je oblikovao smatraju se među najuspjelijima u književnosti 19. stoljeća. Njegova djela i danas imaju važnu književnu i kulturnu vrijednost.