Proklete Hrvatice - Milana Vuković - Runjić

One su pisale povijest vlastitim životima. Bile su izgnane iz gradova i carstava, morale su braniti svoje dvorce, odbaciti podrijetlo i posvađati se s obitelji, bježati od muževa da bi mogle pisati romane, ili završiti u klinikama kad nisu mogle objasniti svoja osjećanja.

One su slikale, pisale, komponirale, pjevale, glumile i učile, no svaka je nosila vlastito prokletstvo. 
Jedna se ubila. Jedna umrla u ludnici. Jedna umrla u progonstvu na Mramornom moru. Jedna zbog komplikacija pri porodu. Jedna nestala u trenutku najveće sreće. Jedna završila život u crnoj odjeći. Jedna umrla stara, zaboravljena i sama. Jedna očajavala po bolnicama. Jednu uhvatila tuberkuloza. Jedna nema ni groba...

Njihovi očevi ratovali s njihovim muževima, one potpaljivale turske skladišta baruta, zapisivale intimne doživljaje u dnevnike, u salonima okupljale vođe Ilirskog pokreta, jednom slomile srce pa je morao napisati "Đulabije".

One su se prve borile za ženska prava, bile muze boema, tonule u plavu boju snova i voljele zauvijek istog čovjeka iako je bio mrtav. One su blažene koliko i proklete - jedna je stvarno proglašena blaženom, ali ni druge nisu daleko od svetosti.