Razmo u skitnji - Astrid Lindgren

Švedska spisateljica Astrid Lindgren zašla je u duboku starost, potkraj 1997. (14. studenoga) slavila je okrugao devedeseti rođendan (rođena 1907). Imala je bogat i lijep život jedne kraljice, jer je ona doista - kako je i zovu - kraljica dječje knjige.

Dobila je mnoge domaće i strane nagrade, odličja i naslove, priznanja i stipendije, diplome i plakete, zlatne medalje i zlatne lađe… a među svim tim nagradama bila je jedna osobito vrijedna - međunarodna Andersenova: primila ju je u Firenci 1958. upravo za knjigu "Razmo u skitnji", dvije godine nakon što je "Razmo" objavljen. 

Ovaj naš Razmo siromašan je dječak iz sirotišta koji kao i sva djeca ondje čezne za toplinom i sigurnošću doma, za roditeljima koji bi ga usvojili i voljeli. Ali unaprijed zna da ljudi koji dolaze u sirotište po djecu uvijek uzimaju djevojčice plavih očiju i kovrčave kose, njemu je pak kosa ravna kao metla, a Razmo je još i pjegav kao purje jaje. 

Tu dakle nema nade za njega, pa se Razmo smiono otiskuje "u svijet", u potragu za budućim roditeljima. 
Putem sreće dobrodušnog veseljaka i skitnicu Oskara, koji baš i nije neki skitnik u doslovnom smislu, jer putem zarađuje radeći malo po seoskim imanjima, a malo svirajući i pjevajući. Ono jest, harmonika mu je draža od sjekire, pile i motike, ali sve što čini, bilo da svira, bilo da cijepa drva ili kopa, čini to pošteno i valjano.

 I tako ta dva božja ptića, veseljaka ili nevoljnika - kako kad - nastave put zajedno, izmjenjujući mala i velika životna iskustva dok nevidljive niti prijateljstva i ljubavi, sa svakim novim korakom, u svakoj novoj pustolovini, sa svakim novim danom, prepleću njihove ruke i njihova srca.